Mjere sigurnosti pri uništavanju eksplozivnih tvari

Svako uništavanje eksplozivnih tvari obavlja se prema preporuci proizvođača ili prema planu uništavanja eksplozivnih tvari - programu uništavanja eksplozivnih tvari na terenu te se određuje odgovorna osoba i upravitelja radova (odgovorna osoba i upravitelj radova može biti ista osoba).

Termini uništavanja eksplozivnih tvari određuju se sukladno meteorološkoj situaciji koja treba omogućiti duži rad na otvorenom, a da opasnost od izazivanja ili širenja požara na prostoru uništavanja i okolišu bude minimalna. Tijekom pripreme i postupka uništavanja, mikrolokacija uništavanja eksplozivnih tvari treba biti cijelo vrijeme pod nadzorom.

Zaposlenici trebaju imati međusobnu mobilnu vezu te vezu sa službom osiguranja na terenu, a po potrebi i s drugim službama. Radovi trebaju biti najavljeni nadležnoj policijskoj upravi. U zoni uništavanja trebaju biti poduzete sve mjere fizičke i protupožarne zaštite (na lokaciji trebaju biti osigurana minimalno 2 protupožarna aparata i posuda s vodom, te pribor za prvu pomoć).

Za vrijeme rada, poduzimaju se i sljedeće mjere sigurnosti:

  • uništavanje eksplozivnih tvari obavljaju stručni i ovlašteni zaposlenici osposobljeni za rad s eksplozivnim tvarima. Odgovorna osoba i upravitelj radova moraju imati iskustvo u postupcima uništavanja eksplozivnih tvari,
  • prije donošenja eksploziva na mjesto uništavanja, prostor u promjeru minimalno 100 m označava se sa crvenim zastavicama i ograničava se pristup nezaposlenima,
  • broj osoba prilikom radova treba svesti na minimum, ograničiti radnu grupu ili grupe koje izvode te poslove pod vodstvom upravitelja radova,
  • s radilišta se uklanjaju svi alati, strojevi, kablovi i slično, (sva nepotrebna oprema) izvan područja djelovanja eksplozivnih tvari,
  • radna grupa treba biti opremljena ispravnom potrebnom opremom,
  • fugase odnosno mjesta za spaljivanje pripremaju se prema elaboratu,
  • ni pod kojim uvjetom ne smije se paliti vatra na mjestu uništavanja ili u njegovoj blizini, koristiti svjetiljke s otvorenim plamenom, a pušenje za vrijeme rada nije dozvoljeno,
  • nakon što su mjestu uništavanja pripremljena, tehničko osoblje mora pregledati sav preostali eksplozivni materijal, a prazni omoti se moraju ostraniti s mjesta uništavanja. Prazni omoti se otpremaju na odlaganje ili uništenje,
  • prije početka uništavanja ili odlaganja treba se uvjeriti da u omotima i transportnoj ambalaži nema preostalih eksplozivnih tvari,
  • tehničko osoblje prije početka uništavanja mora obaviti osiguranje područja oko mjesta miniranja zatvaranjem prometa i postavljanjem stražara da bi se spriječio pristup u to područje; mora se voditi briga i o svim osobama koje rade u i oko prostora uništavanja i provjeriti da su za vrijeme aktiviranja sustava na sigurnom i zaštićenom mjestu,
  • zvučni signali upozorenja moraju biti poznati svim osobama koje rade u blizini mjesta uništavanja,
  • ceste koje vode do područja uništavanja moraju biti osigurane,
  • dok se izvodi uništavanje eksplozivnih tvari ni pod kojim uvjetima nije dopušteno nalaziti se na otvorenom nezaštićenom području,
  • budući da detonacija eksplozivnog naboja može izazvati štetne plinove i velike količine prašine potrebno je u skloništu pričekati da se sav dim, prašina i plinovi raziđu. Osim što su dim i plinovi štetni, otežavaju utvrđivanje i opažanje neeksplodiranih eksplozivnih tvari, napuklina, šupljina i drugih opasnih mjesta,

  • ako nije došlo do aktiviranja svih fugasa, rukovoditelj radova čeka u skloništu najmanje 20 minuta tek nakon toga obilazi mjesto iniciranja i utvrđuje razlog eventualnog zatajenja,
  • jedan zaposlenik smije nositi samo jedno pakiranje eksplozivnih tvari, težine do maksimalno 30 kg bruto. Ako je pakiranje teže od 30 kg nose ga dva zaposlenika. Ako prijenos obavlja više ljudi, a nose pojedinačno, moraju se kretati na razmaku od 10 m, a ako nose po dvojica na razmaku od 20 m,
  • rad na polju za uništavanje odvija se u grupama do četiri zaposlenika. Odgovorna osoba nadzire punjenje fugasa i postavljanje inicijalnog punjenja,
  • u slučaju da se treba koristiti i detonirajući štapin, odrezivanje se provodi laganim kretanjem čistog oštrog noža na drvenoj podlozi. Pri tom se kolut detonirajućeg štapina mora razvući u pravcu 25 m od mjesta rezanja,
  • povezivanje fugasa se izvodi serijskom vezom,
  • električne upaljače postavlja stručna osoba, određena od upravitelja radova,
  • nakon izvedene detonacije rukovoditelj radova pregledava mjesto te utvrđuje uspješnost uništavanja odnosno da li ima neeksplodiranih sredstava; potom se daje znak o prestanku opasnosti nakon čega radnici mogu izaći iz zaklona i vratiti se na svoja radna mjesta,
  • prilikom postavljanja upaljača u fugase, na mjestu postavljanja ne smije biti nitko osim stručne osobe i upravitelja radova,
  • kada su inicijalna punjenja postavljena daje se prvi signal za opasnost. Na taj znak obustavlja se rad u ugroženoj zoni i zaposlenici se sklanjaju u zaklon. Stražari zatvaraju ugroženo područje, upozoravaju na opasnost i ne dozvoljavaju pristup dok uništavanje nije završeno,
  • stražari (preko odjeće imaju navučene transparentne narandžaste bluze) moraju biti upućeni u svoje dužnosti. Vizualnu signalizaciju obavljaju crvenim zastavicama, a glasovnu radio i mobilnom vezom,
  • zvučni signali upozorenja koji se rabe pri uništavanju daju se sirenom, a moraju se čuti na udaljenosti do 300 metara od mjesta uništavana. Zvučni signal mora imati zvučnu razinu dobrog prijema odnosno čujnosti koja je za 10 dB viša od razine buke u okolini ali ne smije dostizati prag bola. Zvučni signal mora biti dobro prepoznatljiv glede trajanja impulsa i intervala između impulsa te se jasno razlikovati od drugih zvučnih znakova u okolini,
  • signali se daju ovim redom:
    • prvi signal – jedan puta dugo – kad su fugase napunjene, poslije čega prestaje rad mehanizacije, a stražari uklanjaju ljude iz ugrožene zone,
    • drugi signal – dva puta dugo – kada su fugase pripremljene za paljenje, sve osoblje i čuvari nalaze se u zaklonu, u kojem ostaju do signala koji obilježava svršetak iniciranja
    • treći signal – tri puta dugo – koji se daje najmanje jednu minutu poslije drugog signala, a objavljuje početak iniciranja,
    • četvrti signal – jedan puta kratko – objavljuje završetak radova i daje se kada upravitelj radova konstatira da na radilištu više nema opasnosti.

Po završetku rada (uništavanja) svake vrste eksplozivnih tvari, mora se detaljno pregledati lokaciju uništavanja, te zapisnički utvrditi da li je uništenje eksplozivnih tvari izvršeno u potpunosti, ili postoje ostaci koji mogu ugroziti okoliš. Nesagorjele ili neinicirane tvari treba u ponovnom postupku uništiti u potpunosti. U zoni uništavanja treba postaviti dežurstvo od najmanje 120 minuta po završetku rada, radi sprječavanja mogućeg iniciranja požarišta od eventualnog dogorijevanja ili tinjanja ostataka uništavanja.

Kontaktirajte nas