Odgovorna osoba za zaštitu od požara mora biti u stanju dokazati da su ugrađena rješenja protupožarnih sustava i njihovo održavanje primjereni za zaštitu i sigurnost osoba na radu. Proizvodi za zaštitu od požara i povezane usluge trebaju biti prikladne za svoju namjenu te pravilno instalirane i održavane u skladu s uputama proizvođača ili relevantnim hrvatskim zakonima i standardima.

Koje su bitne smjernice za sustave rasvjete u nuždi/rasvjete za slučaj opasnosti?

Nakon procjenjivanja rizika od požara, otkriti će se različita pitanja koja se moraju riješiti, a postupak u vezi s rasvjetom u nuždi bit će sljedeći:

1. Planiranje i projektiranje sustava,
2. Pozicioniranje rasvjetnih tijela za hitnu rasvjetu (zidna/stropna svjetla i znakovi),
3. Trajna montaža svih armatura,
4. Periodično ispitivanje rasvjete u nuždi/rasvjete za slučaj opasnosti i održavanje sustava.

Svaki objekt ima svoje specifične zahtjeve u pogledu osvjetljenja izlaza u nuždi/opasnosti, čija je uloga, kao što je gore navedeno, da preuzme ulogu uobičajene rasvjete u slučaju nestanka struje ili prekida strujnog kruga.

Naravno, ove razine "normalne" rasvjete će varirati, čak i unutar pojedinačnog objekta. Različita unutarnja područja imati će različite razine prirodnog osvjetljenja:

• npr. prostorije s vanjskim prozorima imaju prednost dnevnog svjetla, dok neostakljene unutarnje površine poput hodnika i stubišta moraju uvijek imati osvjetljenje.

Ako se u objektu obavlja aktivnost ili ukoliko se u objektu nalaze osobe noću, obično mora postojati odredba za rasvjetu u nuždi/opasnosti u svim područjima, uključujući i ona koja su prirodno osvijetljena tijekom dana.

Što je rasvjeta za nuždu/rasvjeta za slučaj opasnosti?

Za potrebe norme HRN EN 1838, "rasvjeta u nuždi/rasvjeta za slučaj opasnosti" je generički izraz za opremu koja osigurava osvjetljenje u slučaju nestanka napajanja normalne rasvjete.

Postoje dvije glavne vrste rasvjete za slučaj  nužde/opasnosti:

1. rasvjeta za izlaz u slučaju nužde/opasnosti,
2. rasvjeta u stanju pripravnosti.

Rasvjeta za nuždu/opasnost definirana je kao "onaj dio rasvjete za nuždu/opasnost koji je predviđen da omogući siguran izlaz u slučaju nestanka normalnog napajanja".

Rasvjeta u stanju pripravnosti definirana je kao "onaj dio rasvjete u nuždi/opasnosti koji se osigurava da se normalne aktivnosti nastave nastaviti u slučaju kvara normalnog glavnog napajanja".

Ova važna razlika između rasvjete za izlaz u nuždi/opasnosti i rasvjete u stanju pripravnosti/rezervne rasvjete objašnjena je na sljedeći način:

• rasvjeta za izlaz u nuždi/opasnosti čini dio protupožarne zaštite određenog objekta,
• rasvjeta u stanju pripravnosti/rezervna rasvjeta to nije (osim ako ispunjava iste zahtjeve za dizajn opreme i ugradnju kao sustavi rasvjete za izlaz u nuždi/opasnosti). Kao takva, sa stajališta zaštite od požara, rasvjeta za izlaz u nuždi/opasnosti je značajna vrsta rasvjete u nuždi/opasnosti i bit će u fokusu ostatka ovog članka.

Koja je uloga rasvjeta za izlaz u nuždi/rasvjete za slučaj opasnosti?

Tri su glavna aspekta rasvjete za nuždu/opasnost:

1. rasvjeta evakuacijskih puteva,
2. rasvjeta otvorenog prostora/antipanik područja,
3. visokorizična rasvjeta radnog područja.

Rasvjeta evakuacijskih putova dio je sustava nužde/opasnosti osvjetljenja koji omogućava brzu i sigurnu evakuaciju i spašavanje iz ugroženog objekta osvjetljavanjem njezinih evakuacijskih puteva, kao što su hodnici i stubišta, kao i položaj opreme za gašenje požara, npr. aparate za početno gašenje požara i sigurnosnu/sigurnosnu opremu kao što su pretinci s ključevima u kojima se nalaze ključevi za hitne izlaze.

Kao takvo, osvjetljenje evakuacijskih ruta može se smatrati temeljnim zahtjevom za pružanje zaštite od požara u svim "nekućanskim prostorijama" i javnim područjima, bez obzira na njihovu upotrebu ili razinu popunjenosti.

Veliki javni objekti kao što su npr. trgovački centri, muzeji i izložbene dvorane, itd., privlače značajan broj posjetitelja koji nije upoznati s rasporedom prostorija unutar određenog objekta. Stoga može nastupiti panika ako se aktiviranjem protupožarnog alarma pokrene hitna evakuacija. Rasvjeta otvorenog prostora/antipanik područja relevantna je u takvim situacijama kao pomoć u identifikaciji puteva za bijeg i izlaza te usmjeravanju ljudi prema njima.

Visokorizična radna rasvjeta posebna je vrsta hitne rasvjete koja se osigurava sigurnost i zaštitu osoba uključenih u potencijalno opasan proces ili situaciju. Ova vrsta rasvjete primjenjivat će se samo u ograničenom rasponu određenih "rizičnih scenarija".

Gore navedene razlike služe za naglašavanje uloge rasvjete za izlaz u nuždi/opasnosti u zaštiti na radu i zaštiti od požara i kako se ona prilagođava i primjenjuje, od slučaja do slučaja, u skladu s specifičnom upotrebom i razinama popunjenosti određenog objekta i/ili područja unutar njega.

Gdje je potrebno postaviti rasvjetu za izlaz u slučaju nužde/rasvjetu za slučaj opasnosti?

Sustav rasvjete za izlaz u nuždi trebao bi normalno pokrivati ​​sljedeće:

• Svaka izlazna vrata,
• Rute za bijeg,
• Raskrižje hodnika,
• Izvan svakog krajnjeg izlaza i na vanjskim putevima bijega,
• Znakovi za bijeg u nuždi,
• Stepenice tako da svaki prag ima dovoljno svjetla,
• Promjene u razini poda,
• Sobe bez prozora,
• Oprema za gašenje požara,
• Javljači požara,
• Oprema koju bi trebalo isključiti u hitnim slučajevima,
• Dizala,
• Velike prostorije.

Nije potrebno osigurati pojedinačna svjetla (svjetiljke) za svaku gornju stavku, ali treba postojati dovoljna ukupna razina svjetla kako bi ista bila vidljiva i upotrebljiva.

Koje vrste svjetiljki za rasvjetu u slučaju nužde/opasnosti postoje?

Postoje dvije glavne vrste svjetiljki, za koje je relevantana norma HRN EN 60598-2-22:

• samostojeće i
• centralno napajane.

Samostalna svjetiljka, kao što naziv sugerira, sadrži sve bitne komponente (tj. bateriju, punjač, ​​upravljačku jedinicu, svjetiljku, difuzor i bilo koju jedinicu za testiranje ili nadzor) kako bi funkcionirala kao neovisna rasvjeta u nuždi/opasnosti.

Navedeno je najčešći oblik rasvjete za hitne slučajeve i obično je dizajniran za postavljanje na zid ili strop za osvjetljavanje određenog područja ili građevine. Tipičan primjer je nadgradna, pravokutna pregradna svjetiljka, iako je dostupan širok raspon samostojećih svjetiljki uključujući kvadratne, okrugle i udubljene/umetnute modele.

Svjetiljke s centralnim napajanjem, također poznate kao "podređene" jer ne mogu funkcionirati neovisno, definirane su normom HRN EN 60598-2-22 na sljedeći način:

• svjetiljka za rad u održavanju ili bez održavanja koja se napaja iz središnjeg sustava napajanja u nuždi/opasnosti koji nije koji se nalazi unutar rasvjetnog tijela.

"Podređene" armature sadrže svjetiljku i neke od upravljačkih uređaja, ali punjač, ​​baterija i često uređaj za promjenu nalaze se na daljinu i osiguravaju opskrbu određenog broja rasvjetnih tijela. Opet, same svjetiljke dolaze u nizu oblika i stilova.

Održavani rad rasvjete (održavana), neodržavani rad rasvjete (neodržavana) i izmjenjiva nužna rasvjeta

Rasvjeta za izlaz u slučaju nužde/opasnosti može biti "održavana", tj. uključena cijelo vrijeme, ili "neodržavana", koja radi samo kada normalna rasvjeta ne radi.

Sustavi ili pojedinačne rasvjetne jedinice (svjetiljke) dizajnirane su za rad u trajanju između jednog i tri sata nakon nestanka mrežnog napajanja.

U praksi je trosatni dizajn najpopularniji i može pomoći u održavanju ograničenog kontinuiranog korištenja prostora tijekom nestanka struje (osim u hitnim situacijama).

"Održavana" svjetla za slučaj opasnosti obično imaju dvije vrijednosti za lumene (mjera svjetlosnog toka, tj. protoka svjetlosti iz izvora svjetlosti) u svom tehničkom opisu:

• vrijednost za izlaz kada se svjetlo napaja iz električne mreže i
• drugu za izlaz kada svjetlo za hitne slučajeve napaja pomoćna baterija.

"Održavana" svjetla za slučaj opasnosti često su dostupna kao sklopive jedinice. To znači da se mogu prebacivati ​​između načina rada u održavanju i rada bez održavanja pomoću običnog, zidnog prekidača za svjetlo.

Ovo je korisno u područjima gdje nema potrebe za stalnim osvjetljenjem, npr. stubišta u visokoj stambenoj zgradi, gdje je svjetlo potrebno samo kada netko ide stepenicama umjesto dizalom. Svjetla za slučaj nužde/opasnosti će, naravno, i dalje svijetliti u slučaju nestanka struje, čak i kada je prekidač u položaju 'isključeno'.

Međutim, kao što je gore navedeno, snaga svjetla u nuždi/opasnosti bit će oko 90 posto niža od uobičajene.

Nedostatak "neodržavane" nužne rasvjete je da se stanje svjetiljke može utvrditi samo redovitim testiranjem, odnosno nije dobro čekati nestanak struje da bi se otkrilo da ne radi. Međutim, ovaj se problem može prevladati ugradnjom svjetala za slučaj nužde/opasnosti koja se samotestiraju.

Rad bez "održavanja" obično se preferira gdje god je to moguće, jer je jeftiniji u smislu potrošnje energije i vijeka trajanja komponenti armature. U nekim prostorima, međutim, kao što su kazališta i kina, rasvjetna tijela moraju uvijek biti upaljena, tj. u održavanom režimu, tako da ponekad nema izbora po tom pitanju.

Što se tiče trajne rasvjete u nuždi/opasnosti u područjima gdje su obično potrebne visoke razine osvjetljenja, na primjer u hodnicima uredskih blokova, može se ugraditi kombinirana ili trajna rasvjeta u nuždi/opasnosti.

Ova vrsta jedinice sadrži dvije ili više svjetiljki, od kojih se barem jedna napaja iz napajanja u nuždi, a ostale iz električne mreže. Mrežni dio ovih svjetala obično se može kontrolirati običnim prekidačima za svjetlo. Obično će sve lampe svijetliti u normalnim okolnostima, ali ako dođe do prekida napajanja električnom energijom, upalit će se samo lampa(e) za hitne slučajeve, napajane baterijom.

Svjetleći znakovi i piktogrami za slučaj opasnosti

Svjetleći i ostali sigurnosni znakovi definirani su Pravilnikom o sigurnosnim znakovima. Rasvjetna tijela za hitne slučajeve također su dostupna i kao znakovi.

Tipičan primjer je "piktogram čovjeka koji trči kroz ili prema otvorenim vratima", sa strelicom za smjer. Drugi također mogu nositi neki tekst, npr. "Požarni izlaz".

Ove rasvjetne jedinice dostupne su u verzijama u održavanju i bez održavanja u nizu stilova, od jednostavne kutije do elegantnog dizajna "oštrica" s tankim tijelom. Mogu se montirati na zid ili strop ili visjeti na visokim stropovima s ukrasnim lancima. Piktogrami s tekstom ne smiju se postavljati u istim prostorijama.

Druga vrsta osvijetljenog znaka je fotoluminiscentni ili stil "svjetlećeg u mraku", koji ponovno prikazuje čovjeka koji trči sa strelicom za smjer i vratima, plus riječi "Izlaz" ili "Požarni izlaz". Dostupni su u više različitih veličina za montažu na zid. To nisu rasvjetna tijela kao takva, ali služe za označavanje izlaza u slučaju požara.

Imajte na umu da se samosvjetleći i fotoluminiscentni natpisi ne ubrajaju u zahtjeve za osvjetljenje prostorija u slučaju nužde/opasnosti i još uvijek zahtijevaju ugradnju standardne svjetiljke u njihovoj blizini kao da se radi o običnim plastičnim znakovima.

Oprema za navođenje evakuacijskog puta

Fotoluminiscentna traka za označavanje, boja i diskovi za pod također su korisni za nisko označavanje evakuacijskih putova, posebno kod promjena nivoa u objektima, npr. stubišta i neravni podovi.

Kao nadopuna rasvjeti za izlaz u slučaju nužde/opasnosti, osobama, posebno onima koje nisu upoznate s prostorima, može se pomoći da identificiraju evakuacijske puteve izlaza upotrebom opreme za navođenje.

Sustavi za navođenje obično se sastoje od fotoluminiscentnog materijala, linija LED dioda ili traka minijaturnih žarulja sa žarnom niti svjetiljke, tvoreći kontinuirani označeni put bijega na nižoj razini.

Ovi sustavi su se pokazali posebno učinkovitima kada ljudi moraju pobjeći kroz dim ili za pomoć slabovidnim osobama. Oni mogu biti posebno korisni u prostorijama gdje se mogu osigurati označene rute na podovima ili u višekatnicicama kako bi mogli usmjeriti ljude na izlaze za bijeg i evakuaciju koji se rijetko koriste.

Koja je uloga LED rasvjete prilikom označavanja evakuacijskog puta za hitne slučajeve?

Uz sve veći fokus na zaštitu okoliša, kao i na uštedu energije i troškova, LED (svjetleća dioda) postaje sve popularniji izbor izvora svjetlosti za rasvjetna tijela za hitnu rasvjetu.

LED diode ne sadrže živu, a njihova niska potrošnja energije, visoka učinkovitost i dug vijek trajanja (cca 10 godina) znače da su ekološki prihvatljivije od gotovo bilo koje druge vrste izvora svjetlosti.

Pale se/uključuju se trenutno, za razliku od nekih štednih žarulja, a činjenica da su mnogo manje od, na primjer, tradicionalne fluorescentne cijevi znači da postoji prostor za mnogo "ljepše" dizajne u rasvjetnim tijelima za hitne slučajeve.

Najsuvremeniji modeli čak uključuju tri samotestiranja:

• kontinuirani test baterije,
• test lampe i
• test trajanja.

Tijekom vijeka trajanja proizvoda, to predstavlja značajno smanjenje troškova održavanja.

Koji su rokovi za održavanje i ispitivanje rasvjete za slučaj nužde/opasnosti?

Zakonska regulativa navodi da se svi sustavi rasvjete za izlaz u nuždi trebaju redovito testirati/ispitivati i pravilno održavati. Ispitivanje rasvjete za slučaj nužde/ispitivanje rasvjete za slučaj opasnosti tradicionalno se provodi "ručno" iako su, kao što je gore navedeno, rasvjetna tijela za hitne slučajeve dostupna s uređajem za samotestiranje.

Ovisno o vrsti instalacije, osposobljeni zaposlenici poslodavca trebali bi moći sami provesti većinu rutinskih testova. Budući da će metode ispitivanja varirati, može doći do sumnje, u kojem slučaju se preporučuje da se zatraži savjet od dobavljača ili druge ovlaštene i kompetentne osobe.

Tipičan test je preko prekidača koji se upravlja ključem i koji se nalazi blizu glavne ploče s osiguračima ili uz odgovarajuće prekidače za svjetlo. Ovo je također poznato kao prekidač "tajnog ključa", budući da je dizajniran da omogući testiranje svjetala za slučaj nužde/opasnosti, dok istovremeno sprječava neovlašteni rad ispitnog prekidača.

Testiranje/ispitivanje rasvjete za slučaj nužde/opasnosti bi obično uključivalo sljedeće:

1. Dnevna vizualna provjera svih središnjih kontrola ako je instaliran sustav s centralnim napajanjem s podređenim svjetiljkama,
2. Mjesečno funkcionalno ispitivanje puštanjem u rad uređaja za ispitivanje tijekom razdoblja dovoljnog da se osigura da svako svjetlo za slučaj nužde/opasnosti svijetli,
3. Godišnje ispitivanje rasvjete za slučaj nužde/ispitivanje rasvjete za slučaj opasnosti od strane ovlaštene tvrtke na način potpunog pražnjenja kako bi se osiguralo da lampe svijetle tijekom razdoblja potpunog pražnjenja (obično 3 sata) i da se baterije ponovno pune.

Potreban je poseban oprez nakon ispitivanja rasvjete u nuždi/opasnosti nakon potpunog pražnjenja. Baterijama je obično potrebno 24 sata da se ponovno napune te se prostorije ne preporučuju za boravak osoba u njima sve dok sustav rasvjete za slučaj nužde/opasnosti ne proradi u potpunosti, osim ako nisu napravljeni alternativni aranžmani.