ABC zastita logo
Baza znanja

Stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para

Baza znanja

Stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para

Sukladno izvedenom stanju ukoliko se radi o postojećoj instalaciji ili novoj instalaciji, projektant izrađuje projektnu dokumentaciji po kojoj će se ugrađivati određeni stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para.

Važeći Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara raščlanjuje stabilne sustave na slijedeći način:

  • stabilni sustavi za otkrivanje i dojavu požara,
  • stabilni sustavi za gašenje požara
  • stabilni sustavi za detekciju/otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para

U zapaljive plinove ubrajamo prirodni plin (zemni plin), ukapljene naftne plinove (UNP), te ukapljene tehničke plinove koji se rabe za zavarivanje, poput acetilena i vodika.

U kućanstvu najčešće se koristi smjesa ukapljenih naftnih plinova propana i butana u koji je dodan posebni upozoravajući neugodni miris kako bi se osjetom mirisa prepoznala njegova prisutnost. Isti deodorant dodan je i u sustav plinske instalacije koja se nalazi u kućanstvu ili kotlovnicama. Iako je ovaj način detekcije plina u prostoru efektivan i upozorava osobu koja se nalazi u prostoriji na prisutnost zapaljivog plina ima određene nedostatke.

Osnovni nedostatak je ljudski faktor, odnosno osoba mora fizički boraviti u prostoriji da bi njuhom osjetila prisutnost plina u zraku što često nije moguće pogotovo u npr. kotlovskim postrojenjima koje rade neprekidno u sezoni grijanja. Također nemoguće je odrediti količinu ispuštenog plina oslanjajući se samo na njuh. U takvim slučajevima instaliraju se stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para temeljeni na potrebama namjene prostora u koje se ugrađuju.

Sukladno izvedenom stanju ukoliko se radi o postojećoj instalaciji ili novoj instalaciji, projektant izrađuje projektnu dokumentaciji po kojoj će se ugrađivati određeni stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para.

Izgled prostorije u kojoj se nalazi sustav za detekciju zapaljivih plinova i para/Plinodojava

Slika 1. Primjer prostora u kojima su ugrađeni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para

Koji su bitni elementi sustava za detekciju zapaljivih plinova i para?

Stabilni sustavi za detekciju zapaljivih plinova i para se najčešće sastoji od:

  • centralnog uređaja – može bit instaliran samostalno ili uz vatrodojavnu
  • sustava ožičenja
  • detektora plinova – detektori metana, detektori ugljičnog monoksida…
  • alarmne sirene s bljeskalicom

Slika 1: Plinodojavna centrala

Slika 2: Detektor plina - metana

Kako radi plinodojavna centrala?

Centrala je upravljačka jedinica na kojoj se vrši monitoring sondi, odnosno očitava njihovo stanje LED indikatorom ili LED zaslonom na kojemu se nalaze stanje pojedinih sondi.

Ovisno o potrebama i zahtjevima projekta centrala može imati dva nivoa detekcije, dojavu kvara, razne indikatore sirene, bljeskalice, daljinske monitore, obavijesne panoe, te dojavu na mobitel, pomoćno napajanje ili neke posebne zahtjeve.

Plinodojavna centrala

Slika 2. Plinodojavna centrala u funkciji

Gotovo sve centrale NISU u „Ex“ izvedbi i ne smije se ugrađivati unutar nadzirane zone, zato jer je nužno da cijelo vrijeme bude u funkciji (tj. pod naponom). Također je potrebno spojiti centralu na njen vlastiti osigurač prije glavne sklopke kako bi se osigurao njen neprekidan rad.

Što je to detektor zapaljivih plina i para (sonda)?

Detektori plinova i/ili para/Sonde su aktivni senzorski sklopovi koji se postavljaju u zone u kojima se želi kontrolirati koncentracija eksplozivnih, zapaljivih ili otrovnih plinova i para te su izrađene u ''Ex'' izvedbi.

Standardna izvedba osjetljivosti sondi za zapaljive plinove i pare efikasna je u području od 10 – 50 % DGE (Donje Granice Eksplozivnosti).

Detektor plina - metana

Slika 3. Izgled detektora plina/metana

Najčešće instalirani detektori zapaljivih plinova i para/sonde su efikasne za detekciju:

  • zemnog plina, metana,
  • tekućih naftnih derivata kao što su: butan, propan, izobutan i sličnih u toj klasi,
  • para alkohola, metanola, etanola, benzina, kerozina, ksilola, etilena, etilen oksida, razrjeđivača, itd.,
  • dušikovog oksida, dušikovog suboksida, amonijaka i određenih spojeva s dušikom,
  • ugljičnog monoksida,
  • vodika (odnosi se na tip PDP-99C),
  • acetilena (odnosi se na tip PDP-99C).

Za kontrolu prostora u kojima se pojavljuju „egzotični“ plinovi, oni manje zastupljeni, potrebno je prirediti sondu sa karakteristikama koja optimalno štiti prostor.

Sam smještaj sondi ovisi o plinu koji se detektira. Kod plinova lakših od zraka kao što je metan sonde se smještaju iznad mogućeg izvora istjecanja plina (plamenici, elektromagnetski ventili ili spojevi cijevi) i to ispod stropa ako je izveden spušteni strop. Ako bi sonde postavili prenisko plin bi ih mogao mimoići te bi prostor postao ugrožen prije nego što bi one detektirale opasnu koncentraciju plina u prostoru.

Kod plinova zapaljivih plinova koji su teži od zraka, sonde se postavljaju u razinu poda, dok se za detekciju plinova od kojih postoji opasnost od trovanja, kao što su amonijak i ugljični monoksid, sonde se stavljaju na visinu udisaja čovjeka, odnosno otprilike 1,5m od poda. Takve sonde ne moraju biti u „Ex“ izvedbi jer nema opasnosti od pojave eksplozije.

Što učiniti ako stabilni sustav za detekciju zapaljivih plinova i para/Plinodojavni sustav dojavljuje opasnost?

  • odmah ugasite sve plamene,
  • odmah otvorite sve prozore i vrata,
  • odmah zatvorite glavnu plinsku slavinu u plinskom ormariću ili kod plinomjera,
  • u prostorije u kojima se osjeća miris plina, ne ulazite s otvorenim plamenom, svjetlom ili upaljenom cigaretom,
  • ne uključujte električnu sklopku,
  • ne izvlačite električni utikač,
  • ne uključujte električna zvonca,
  • ne pozivajte lift,
  • nakon zatvaranja glavne plinske slavine provjerite jesu li sve plinske armature zatvorene, a otvorene zatvorite.