ABC zastita logo
Baza znanja

Ispitivanje plinskih instalacija na plinonepropusnost

Baza znanja

Ispitivanje plinskih instalacija na plinonepropusnost

Dužnost je svakog poslodavca osigurati da se svaki plinski uređaj ili instalacijski cjevovod instaliran na bilo kojem mjestu rada pod njegovom kontrolom održava u sigurnom stanju kako bi se spriječio rizik od ozljeda bilo koje osobe ili velikih materijalnih šteta. Upravo iz tog razloga ispitivanje plinskih instalacija na nepropusnost/plinonepropusnost je od iznimne važnosti.

Razvojem čovječanstva i tehnologije kojom raspolaže, raste potreba za izvorima energije. U prošlosti se najvećim djelom koristio ugljen kao glavni izvor energije, dok se u današnje vrijeme sve više koriste čisti i obnovljivi izvori energije. Prirodni plin se smatra čistim izvorom energije te se smatra da će biti najzastupljeniji izvor energije 21. stoljeća.

Iako se koriste veliki izbor plinova kao pogonsko gorivo, ovdje ćemo spomenuti one najzastupljenije, a to su:

  • prirodni plin,
  • UNP (Ukapljeni naftni plin).

Prirodni plin

Prirodni plin je smjesa ugljikovodika, pretežito metana (molni udio veći od 90%). Prirodni plin je našao široku upotrebu, može ga se naći u kućanstvima (plinski štednjak, plinski bojler), u kotlovskim postrojenjima/kotlovnicama (plinske kotlovnice za grijanje i pripremu potrošne tople vode) i u industriji (proizvodnja pare i sl.).

Prirodni plin je lakši od zraka te se diže u gornje dijelove prostorija. Iz navedenog razloga u prostorima gdje se nalaze veća postrojenja koja rade na prirodni plin, na gornjim dijelovima prostorija/objekata se postavljaju ventilacijski sustavi/otvori te se uz ispitivanje nepropusnosti plinskih instalacija provode i druga vrlo važna tehnička ispitivanja radne opreme, odnosno ugrađenih instalacija i uređaja.

Dobava prirodnog plina na mjestu upotrebe je moguća na dva načina. Prvi i osnovni način je putem plinovoda. Glavna podjela plinovoda je prema transportnoj udaljenosti. Razlikujemo tranzitni plinovod (velike količine plina između dvije države), magistralni plinovod (transport plina unutar države) i distribucijski plinovod (od mjesta magistralnog do mjesta potrošača).

Drugi način je prekomorski transport, odnosno putem LNG brodova. Kada nije isplativo graditi plinovod (velika udaljenost) koristi se prekomorski transport. Potrebno je naglasiti da prekomorski transport nije isplativ na male udaljenosti, zbog izuzetno velike potrošnje energije za ukapljivanje prirodnog plina.

Kako je prirodni plin, u prirodnom stanju, plin bez boje, okusa i mirisa, prije ulaska u distribucijski sustav dodaje mu se kemijsko sredstvo (odorizacija) kako bi plin dobio intenzivan i karakterističan miris. Kao odorizacijsko sredstvo može se koristiti tetrahidrotiofen, merkaptane i sulfid. Prirodni plin nije otrovan, ali je zagušljivac, odnosno pri koncentracijama većim od 5% volumnog udjela smanjuje koncentraciju kisika u zraku, što posljedično dovodi do gušenja.

Posebnu pozornost valja posvetiti eksplozivnosti i stvaranju Ex atmosfera. Prirodni plin je zapaljiv i eksplozivan u određenim granicama, stoga je vrlo bitno provoditi adekvatne mjere zaštite od požara. Donja granica eksplozivnosti za prirodni plin je oko 5%, dok je gornja granica eksplozivnosti oko 15%. Dakle, pri takvim koncentracijama u udjelu sa zrakom nastaje eksplozivna smjesa i pri tome treba biti posebno oprezan, jer ukoliko postoji izvor paljenja može doći do eksplozije.

Svojstvo plina

Vrijednost

Gornja ogrjevna vrijednost

Hg = 10,28 kWh/m3 (37,010 MJ/m3)

Donja ogrjevna vrijednost

Hd = 9.26 kWh/m3 (33,338 MJ/m3)

Relativna gustoća

D = 0,57 (lakši od zraka)

Udio CO2 u dimnim plinovima

CO2max= 11,84 %

Područje eksplozivnosti u zraku

5 – 15%

Tablica 1. Osnovna svojstva prirodnog plina

Ako pogledamo gornju tablicu vidimo vrijednosti ogrjevne moći prirodnog plina. Ogrijevna vrijednost govori kolika je oslobođena toplina pri izgaranju u reakciji sa kisikom. Kako smo i rekli u gornjem dijelu ovog članka, prirodni plin je lakši od zraka te će se dizati u zrak, što je i vidljivo po relativnoj gustoći iz priložene tablice.

Kako je prethodno objašnjeno, prirodni plin se plinovodima dovodi do krajnjih potrošača. Dakle, sustav neke zemlje sastoji se od transportnog i distribucijskog plinovoda. Potrošači, sa svojim plinskim trošilima su priključeni na distribucijski dio plinovoda. Pod pojmom plinska instalacija podrazumijevamo dio instalacije od glavnog zapornog ventila (najčešće se nalazi u plinskom ormariću ispred kuće ili zgrade) do dimovodnog uređaja (dimnjaka). Razlikujemo mjereni dio i nemjereni dio. Pod mjerenim djelom ubrajamo sve od plinomjera, do plinskih trošila, dok je nemjereni dio plinske instalacije od glavnog zapornog ventila do plinomjera. Ukoliko se plinomjer nalazi u plinskom ormariću izvan građevine izlaz iz plinomjera smatra se mjestom primopredaje krajnjem kupcu. Instalacija od plinomjera pa preko plinskih trošila do dimovodnih instalacija je odgovornost krajnjeg kupca. Dok, ukoliko je plinomjer smješten u građevini krajnji kupac je odgovor za cijeli dio plinske instalacije od glavnog zapornog ventila, plinomjera, plinskih trošila i dimovodnih instalacija. Tlak plinske instalacije za priključak plinskih trošila je manji od 100 mbar. Glavni plinski zaporni ventil i plinomjer koji se može pronaći u kućanstvu prikazani su na slici 1.

Prikaz glavnog plinskog ventila i plinomjera u kućanstvu

Slika 1. Glavni plinski ventil i plinomjer

U Republici Hrvatskoj trenutno postoji oko 40 distributera za opskrbu prirodnim plinom, a svaki distributer djeluje na određenom području. Također je važno napomenuti da upravo distributeri plina reguliraju izdavanje ovlaštenja za ispitivanje plinskih instalacija na nepropusnost prema pravnim osobama koja obavljaju tu vrstu ispitivanja. Dio distributera ima vlastita pravila koja propisuju način pregleda i ispitivanja sustava plinskih instalacija, dio pravila se bazira na pravilima Gradske plinare Zagreb, dok se dio bazira na propisima HSUP-a. Iako postoji velik broj distributera sa vlastitim pravilnicima, većina odredbi su iste.

UNP (Ukapljeni naftni plin)

Ukapljeni naftni plin je mješavina u najvećoj mjeri propana i butana. U normalnom stanju je plin, dok pri povećanju tlaka prelazi u tekuće stanje. Kako je ukapljeni naftni plin, također, bez boje i mirisa, a prilikom propuštanja predstavlja potencijalnu opasnost, dodavaju mu se posebni dodaci (npr. etan-etiol ili tetrahidro-tiofen) koji ukapljenom naftnom plinu daju miris i time olakšavaju otkrivanje propuštanja što uvelike pomaže u detektiranju istjecanja plina prilikom obavljanja ispitivanja plinskih instalacija na nepropusnost.. Ukapljeni naftni plin je plin koji je teži od zraka te se zadržava pri dnu prostorije. Iz navedenog je potrebno prostore u kojima se koristi UNP redovito provjetravati. U većim postrojenjima u prostorima gdje se nalaze instalacije UNP-a potrebno je omogućiti ventilacijske otvore u donjem dijelu prostorije i provoditi dodatne mjere zaštite od požara.

Područje eksplozivnosti UNP-a je vrlo usko i u niskim granicama. Donja granica eksplozivnosti je oko 2%, dok je gornja granica oko 10%. Stoga prostore u kojima se nalaze instalacije treba redovito i temeljito provjetravati i označiti odgovarajućim upozorenjima i oznakama. S obzirom na nisku granicu eksplozivnosti te karakteristike samog plina (zadržavanje u dnu prostora, teško provjetravanje), izuzetno je važno uzemljiti sve metalne dijelove konstrukcije gdje se nalazi UNP instalacija, kako bi se spriječila pojava statičkog elektriciteta.

Ukapljeni naftni plin susrećemo u skoro svakom kućanstvu koje nema provedenu instalaciju za opskrbu prirodnog plina. Ova vrsta plina se skladišti u spremnicima te je na takav način dopremljena potrošačima. Potrošači mogu biti raznoliki, od npr. raznih vrsta industrije, benzinskih postaja, pa sve do manjih kućanstava. U kućanstvima i ugostiteljskim objektima najzastupljeniji je UNP u bocama. Prikaz boca sa UNP-om prikazan je u nastavku na slici 2.

Prikaz plinskih boca punjenih ukapljenim naftnim plinom UNP - om

Slika 2. Boce punjene ukapljenim naftnim plinom - UNP - om

UNP boce se trebaju držati na ispravan način.

Način držanja UNP boca definira Pravilnik o ukapljenom naftnom plinu.:

  • U kućanstvima se mogu držati najviše tri boce kapaciteta punjenja do 10 kg.
  • U prostoriji u kojoj se nalazi trošilo za kuhanje ili grijanje može se držati samo jedna boca kapaciteta punjenja do 10 kg UNP-a.
  • U poslovnim prostorima može se držati po jedna boca kapaciteta punjenja do 10 kg na svakih 30 m³ slobodnog prostora.
  • Boce se ne smiju držati u spavaćim prostorijama i prostorijama koje su niže od razine okolnog terena. Postoji opasnost od ispuštanja plina.
  • U prostoru za smještaj pričuvnih boca mora se osigurati provjetravanje.
  • Boce se ne smiju držati na mjestima gdje postoji mogućnost njihovog zagrijavanja iznad 40 °C.

UNP boce te prijenosni spremnici se pune u posebnim postrojenjima za punjenje boca. U tom pogonu, nakon punjenja ventil i boca te cijela armatura se ispituju na plinonepropusnost.

U slučaju veće potrebe za plinom ugrađuju se spremnici. Postoje dvije osnovne vrste spremnika, podzemni i nadzemni spremnik. Nadzemni spremnici su oni spremnici koji su iznad razine zemlje, dok se pod podzemnim spremnicima podrazumijevaju ukopani spremnici ili spremnici postavljeni u komore, kod kojih se razina plašta nalazi najmanje 60 cm ispod razine zemljišta, kao i spremnici smješteni u prirodne podzemne šupljine u kojima geološki uvjeti to dopuštaju.

Dodatni način upotrebe UNP-a je putem SKID jedinice. Po definiciji SKID jedinica je spremnik UNP-a postavljen na zajedničko postolje sa agregatom za istakanje i potrebnom opremom. Glavna uporaba SKID jedinice je na benzinskim postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom. SKID jedinica mora biti odobrena sukladno posebnim propisima o posudama pod tlakom i o protueksplozijskoj zaštiti. 

Prikaz SKID jedinice za ukapljeni naftni plin - UNP

Slika 3. SKID jedinica

Ukoliko u svojem prostoru, bilo stambenom ili poslovnom, koristite prirodni plin, obveznik ste provoditi ispitivanje nepropusnosti plinskih instalacija na - ispitivanje plinonepropusnosti plinskih instalacija. Periodične rokove ispitivanja plinskih instalacija na nepropusnost propisuje svaki distributer za svoje distributivno područje. U slučaju korištenja UNP spremnika, također je potrebno napraviti ispitivanje na plinonepropusnost u rokovima koje propisuje dobavljač.

Plinska trošila

Plinska trošila ili plinske naprave ima gotovo svako kućanstvo. Većina kućanstava ima plinski štednjak koji koriste za kuhanje i pripremu hranu. Kućanstva koja plin koriste za grijanje prostora i pripremu potrošne tople vode imaju ili plinsku peć ili plinski bojler. Postoji čitav niz drugih plinskih naprava koje se koriste u svakodnevnom životu.

Plinske naprave općenito možemo podijeliti u tri skupine:

  • tip plinskih trošila A,
  • tip plinskih trošila B,
  • tip plinskih trošila C.

Sva plinska trošila podliježu ispitivanju radne opreme prema Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme. Prilikom navedenog ispitivanja provjeriti će se je li postoji zapisnik, sa pozitivnom ocjenom za ispitivanje plinskih instalacija na nepropusnost. Također, provjerava se da li je obavljen pregled dimnjaka od strane ovlaštenog dimnjačara i samog plinskog trošila od strane ovlaštenog servisera.

Sva plinska trošila smiju se postavljati samo u prostorijama u kojima ne može doći do opasnosti prilikom korištenja tog trošila. Prostorija mora odgovarati prema svojoj građevinskoj konstrukciji i veličini za upotrebu plinskog trošila. Plinska trošila ne smiju se postavljati u stubišnim prostorijama (izuzetak su obiteljske kuće), nadalje, ne smiju se postavljati u prostore gdje se nalaze lako zapaljivi materijali i eksplozivne tvari. Plinska trošila tipa B ne smiju se postavljati u kupaonice i zahode bez vanjskih prozora.

Plinska trošila tipa A

Plinska trošila tipa A su trošila koja zrak za izgaranje plina uzimaju iz prostora u kojem se nalaze, a plinovi izgaranja također slobodno odlaze u prostoriju. Primjeri takvih trošila su plinski štednjaci. U navedenom slučaju potrebno je osigurati odgovarajuće provjetravanje prostorije u kojem se nalazi ovakav tip plinskog trošila.

Dodatni uvjeti koji se postavljaju na ovakav tip plinskog trošila:

  • za plinske štednjake nazivnog toplinskog opterećenja do 11 kW, dovoljno je da prostorija ima volumen veći od 20 m³ i najmanje jedna vrata ili prostor prema vanjskom prostoru,
  • za plinske protočne grijače vode, potrebno je da imaju uređaj koji osigurava da trošilo može raditi samo onda ako 1 m³ zraka prostorije za postavljanje ne sadržava više od 30 cm³ ugljičnog monoksida (30 ppm)

Takav tip trošila ne sadrži nikakve sustave za dovod zraka i odvod plinova izgaranja.

Prikaz plinskog trošila tipa A

Slika 1. Plinsko trošilo tipa A

Plinski štednjaci bi također trebali biti povezani uzemljenjem kako bi se izbjegla pojava statičkog elektriciteta, odnosno kako bi se izbjegla pojava iskre. Prostorije kuhinja gdje se nalazi veći broj plinskih trošila tipa A, potrebno je redovito provjetravati. Primjeri plinskih trošila tipa A su plinski roštilji i slični kuhinjski uređaji.

Plinska trošila tipa B

Iako kod plinskih trošila tipa A plinovi izgaranja odlaze u prostoriju u kojoj se nalazi trošilo, veći problem za sigurnost korisnika su plinska trošila tipa B. Princip rada spomenutih plinskih trošila je taj da potreban zrak za izgaranje uzimaju iz prostora, a plinove izgaranja odvode u dimnjak. S obzirom da se zrak uzima iz prostora, mogući problem je nedostatak zraka za izgaranje. U navedenom slučaju dolazi do pojave vrlo otrovnog ugljikovog monoksida (ugljičnog monoksida), koji u vrlo malim koncentracijama izaziva i smrt. Njegova otrovnost odlikuje se u tome što se veže za hemoglobin u krvi te sprječava prijenos kisika. Neki od simptoma trovanja ugljikovim monoksidom su glavobolja, brzo disanje, nesvjestica, brzi otkucaji srca, bol u prstima i dr.

Kako bi se spriječilo trovanje, potrebno je osigurati dovoljnu količinu zraka za izgaranje. Plinska trošila tipa B su uglavnom bojleri koji su bili ugrađivani u ranijim periodima. Glavni problem je što za prelazak na plinska trošila tipa C zahtjeva određene radove na dimnim instalacijama koje zahtijevaju znatnija financijska sredstva.

Zadovoljavajuća opskrba zrakom može se postići na više načina:

  • putem vanjskih raspora,
  • putem otvora prema slobodnoj atmosferi,
  • zajedno putem vanjskih raspora i elemenata za propuštanje vanjskog zraka,
  • putem posebnih tehničkih uređaja.

Plinske naprave vrste B smiju se postaviti u prostorije koje imaju najmanje jedna vrata prema slobodnoj atmosferi ili prozor koji se može otvarati, a volumen prostorije mora biti takav da na svaki kW nazivne toplinske snage dolazi 4 m3 slobodnog volumena prostora. Dobivanje tražene količine zraka moguće je dobiti i rešetkama koje se postavljaju na vrata ili podrezivanjem vrata u njihovom donjem dijelu. Svijetla površina rešetki na vratima bi trebala iznositi najmanje 150 cm2.Strogo je zabranjeno stavljanje plinske naprave vrste B u prostorije koje ne zadovoljavaju gore navedene uvijete. Primjeri plinskih naprava vrste B su plinski plamenici, plinski bojleri bez sustava za dovod vanjskog zraka, razne vrste plinskih peći i sl.

Dodatni problem koji se pojavio unazad nekoliko godina je taj da se sve više kućanstava odlučuje za ugradnju novije stolarije koje gotovo ne propušta vanjska zrak. Starija drvena stolarija je puno više propuštala zrak te se na takav način zadovoljava količina zraka u prostoru. Problem također stvaraju i kuhinjske nape koje dodatno uzimaju zrak iz prostora i odvode ga van. Možemo uzeti za primjer jedan stan u kojem se nalazi plinski bojler tipa B. Stan je imao stariju drvenu stolariju koja je propuštala vanjski zrak (nije dobro brtvila). Vlasnik se odlučio na renovaciju stana te je ugradio novu stolariju sa znatno manjim propuštanjem (skoro pa nema propuštanja) te je prilikom renoviranja ugradio i novu kuhinju sa novom kuhinjskom napom. U ovom slučaju količina zraka za izgaranje (u slučaju da radi napa) se višestruko smanjila te pri tome treba biti iznimno oprezan.

Plinska trošila tipa C

Plinska trošila tipa C su ona trošila koja zrak za izgaranje uzimaju iz okoliša, a produkte izgaranja također odvode u okoliš. Ovakav tip trošila je najsigurniji te kod njega nema opasnosti od stvaranja otrovnog ugljikovog monoksida. Najbolji primjeri je nova generacija plinskog bojlera.

Prikaz trošila tipa C -Plinski bojler

Slika 2. Nova generacija plinskog bojlera

Najčešće se mogu susresti tzv. Fasadni bojleri koji se postavljaju na vanjski zid te preko vanjskog zida imaju dovod zraka i odvod produkata izgaranja.

Navedeni vodovi za dovod zraka i ispust plinova izgaranja ne smiju imati ispust:

  • u prolazima i kolnim ulazima,
  • u uskim prolazima,
  • u kutovima unutarnjih dvorišta,
  • u oknima za dnevnu rasvjetu,
  • na balkonima,
  • ispod izbočenih dijelova zgrada,
  • u zaštitnim zonama.

Sve dijelove sustava koje koriste plinska trošila potrebno je pregledavati i ispitivati sukladno definiranim rokovima. Sva plinska trošila se moraju pregledavati od strane ovlaštenog servisera, a ukoliko je trošilo spojeno na dimnjak potrebno je i napraviti pregled dimnjaka od strane ovlaštenog dimnjačara. Također, potrebno je napraviti pregled i ispitivanje nepropusnosti plinske instalacije. Kada se naprave svi navedeni koraci, uz propisane mjere i upute za rad sa trošilom, možete biti sigurni u ispravnost uređaja.